Kako zagađenje mora utječe na našu prehranu

Riba i morski plodovi često su zbog svoje obogaćenosti nezasićenim mastima, omega 3 kiselinama, kompleksom B vitamina i bjelančevinama ubrajani među najzdraviju hranu. Posebice se to odnosi na ribu iz otvorenih mora naspram one iz uzgoja. Međutim, upravo preko ribe ulovljene u divljini u ljudsku prehranu godišnje dospijeva više od 50 000 plastičnih čestica, odnosno mikroplastike.

Zagađenost mora zagađenje

Što je mikroplastika?

Mikroplastika je pojam koji označava bilo koji plastični materijal manji od 5mm. Nastaje raspadanjem i razgradnjom većih dijelova plastike poput boca i vrećica ili se namjerno dodaje u proizvode kao zamjena za druge materijale. Ova oku nevidljiva plastika lako završi u vodotoku te tako dospijeva do mora i oceana gdje postaje hrana za morsku ribu koju zatim ljudi konzumiraju.

Istraživanje kojeg su 2020. proveli znanstvenici sa Politehničkog sveučilišta u Anconi, pokazalo je da je među ribama Jadranskog mora, mikroplastika najzastupljenija u inćunima, srdelama i oslićima. Premda se još uvijek ne zna kakav će biti dugoročni utjecaj mikroplastike na zdravlje čovjeka, dosadašnja su istraživanja ukazala na neke od potencijalnih opasnosti poput endokrinih poremećaja, oksidativnog stresa te povećanog rizika od karcinoma.

Drugi oblici zagađenosti mora

Plastika nije jedini oblik zagađenja prisutnog u morima. Brojni drugi onečišćivači mogu nauditi živim organizmima, kontaminirati opskrbu hranom te uništiti ekosustave. Neki od najčešćih otpada u morima su gnojiva koja dospiju u vodotok, ulja u slučaju izlijevanja nafte te brojne druge kemikalije i tvari koje ljudi odlažu u prirodu. Paradoksalno, jedan od većih zagađivača u moru jest riba, odnosno riblji otpad koji nastaje kod prerade ribe ili kao višak ulova.

Čak 92% otpada nastaje zbog izlova koćarenjem jer se povlačenjem mreže lovi sve što se nalazi na morskom dnu, a zatim se tek manji dio ulovljenog iskoristi. U ovom slučaju riblji otpad nije samo fizički gubitak ribe, već i gubitak hrane za gotovo 3 milijarde ljudi. Riblje su populacije već ugrožene zbog pretjeranog izlova i klimatskih promjena koje dovode do povećanja temperature mora. Upravo je zato Europska unija usmjerena na pronalaženje rješenja za smanjenje posljedica zagađenja okoliša.

Rješenja Europske unije

Cilj trenutne strategije Europske unije je do 2030. godine smanjiti upotrebu jednokratne plastike, povećati udio plastike pogodne za reciklažu te u potpunosti zabraniti upotrebu nekih vrsta mikroplastike. Kako bi se ostvarili specifični ciljevi, Europska unija pokreće brojne projekte u kojima okuplja stručnjake iz različitih područja. S ciljem prevladavanja izazova u proizvodnji hrane, klimatskim promjenama i zagađenjem, pokrenut je projekt pod nazivom  Sea2Land.

Sea2Land je četverogodišnji projekt financiran u okviru programa Obzor 2020 zastupljen u 11 europskih zemalja. U sklopu ovog projekta na postrojenjima diljem Europe pomoću različitih inovativnih tehnologija proizvode se biološka gnojiva iz ribljeg otpada i nusproizvoda akvakulture. Na ovaj se način uvelike smanjuje odlaganje otpada u more i njegove štetne posljedice na ekosustav i čovjeka, a istovremeno se pridonosi promicanju korištenja domaćih sirovina u proizvodnji na temelju modela kružnog gospodarstva. Drugim riječima, nusproizvode prerade ribe poput glave, kostiju ili utrobe umjesto odlaganja u more možemo pretvoriti u vrijedna gnojiva za usjeve i poboljšanje tla.

Inovativne tehnologije u proizvodnji bio-gnojiva iz ribljeg otpada

U sklopu Sea2Land projekta razvijeno je  biorafinerijsko pilot postrojenje na kojemu se otpad iz ribarske industrije i otpad mekušaca pretvara u bio-gnojiva različitim tehnologijama poput mokrog razdvajanja, enzimatske hidrolize, kemijske ekstrakcije, kompostiranja i pirolize.

Primjerice, otpad školjki sastoji se od 20 % organskog materijala (rezidui mesa), a 80 % čine školjke. Školjke su bogate kalcijevim karbonatom (CaCO3) koji se može koristiti za kalcizaciju tla. Organski dio te riblji otpad bogati su proteinima i koristit će se za dobivanje proteinskih hidrolizata putem enzimatske ekstrakcije, komposta i biougljena iz krutih rezidua nastalih hidrolizom.

U lipnju ove godine, u Toulouseu je održan šesti projektni sastanak Sea2Land projekta gdje su predstavljeni dosadašnji rezultati te dogovorene buduće aktivnosti projekta. Na sastanku je svoja iskustva podijelio i Tommy Olsen – proizvođač biognojiva iz Norveške. Za organska se gnojiva odlučio zbog njihove financijske isplativosti, ali zbog brojnih zadovoljnih korisnika to je smjer u kojem namjerava nastaviti. “Farmerima su bitni pokusi kako bi se uvjerili da je proizvod dobar, a svako gnojivo u procesu proizvodnje prilagođavamo potrebama korisnika” istaknuo je Olsen.

Sastanak Sea2Land projekta u Toulouseu

Zagađenost mora mikroplastikom i drugim tvarima već se odrazila na vodene i kopnene ekosustave, a samim time i na čovjeka. Promatrajući sve veći porast populacije i potražnju za hranom, inovativne tehnologije koje će nam omogućiti racionalnije gospodarenje otpadom te maksimalnu iskorištenost nusprodukta u preradi hrane, postaju nužnost.

Loading...