Za svaki uspjeh presudna je upornost, a posao u poljoprivredi podrazumijeva puno odricanja pri čemu vrijedi tvrdnja: koliko dajete, toliko i primate. Motivacija za bavljenje poljoprivredom dijelom je započela još u djetinjstvu, dok sam kao dijete roditeljima pomagala oko poslova na poljoprivrednom gospodarstvu te se pritom osjećala “korisnim” članom obitelji, a kasnije i zahvaljujući činjenici da mi godi boravak u prirodi te zadovoljstvo promatranja onoga što stvorim svojim radom. Motivaciji također doprinosi i taj osjećaj da uzgojem i očuvanjem autohtonih pasmina doprinosim jednoj većoj priči, jer zbog svoje otpornosti i prilagodljivosti ti “autohtoni geni” predstavljaju potencijal za sigurnost proizvodnje hrane u budućnosti.